četvrtak, 27. prosinca 2012.

Čarobni Božić /Magic Christmas




Ove sam godine za Božić poklanjala male boriće u vazi
nabavljene u Ikei.
Prekrasna mi je ideja bila darovati nešto živo...





Ukrasila sam ih malim crvenim srcima na točkice,
s cvijetićima koje sam sama izradila od pamučnog konca.





Jedno drvce zadržala sam sebi.
Nadam se da će rasti i da će za nekoliko godina biti dovoljno veliko da ga mogu okititi.

Staviti poklone pod bor i veseliti se pod sitnim lampicama i svijećicama
uvijek je nešto što s užitkom obavljam. 





Svojim djevojkama željela sam pokloniti nešto što sam izradila sama.
Obje su bile oduševljene. 
Dugo željeni Teddy
konačno se izvukao iz Tildinih krojeva i zaživio.





Iako iz Božića u Božić koristim iste ukrase za bor,
nastojim svake godine dodati barem neku novu sitnicu.
Crvena srca i velikom su boru
dala neki poseban šarm.





Od kolegice s posla dobila sam na dar prekrasnu šišarku
iz koje je iznikla pšenica.
Šišarku je zatvorenu držala u vodi dok se dobro nije natopila
pa zatim u otvore utisnula pšenicu.





Neizmjerno uživam u izradi ukrasa od tkanine.
Sa svakim novim uradkom postajem sve preciznija.





Izradila sam ih više i mnoge poklonila.




Možda Božić ne bi trebao biti vrijeme uživanja,
no ako se užitak poveže s brigom i potrebom da razveselimo druge,
zaista ne vidim ništa loše u svemu.

U ove blagdanske dane svima želim svako dobro!

Vaša Nostalgia



nedjelja, 25. studenoga 2012.

Privjesci za ključeve / Key rings



Na jednom sam blogu nedavno vidjela prekrasne ukrase za torbe. 
Pomislila sam kako bi mala srca lijepo izgledala 
kao privjesci za ključeve.




Ideja je potekla od nekih zaboravljenih uspomena,
vremena kada sam tražila nešto slatko za svoj prvi dom,
privjesak za prvi snop ključeva koji otvaraju vlastito gnjezdašce...




Protekle su godine i godine, i život me nije mazio...
Često je on daleko od nježno rozih boja i ugođaja.


Izgubila sam jedan dom,
pa dobila novi...




...i više no išta na svijetu
zaslužuje ovakve privjeske na ključevima
koji ga otključavaju.




Moja kućica, moja slobodica.




Tako je lijep osjećaj razveseliti nekog ovakvim poklonom.
Najviše me razgali kada dobijem
Nininu pohvalu ili kada ona dođe iz usta njezinih prijateljica.

Srdačno,

Vaša Nostalgia





srijeda, 7. studenoga 2012.

Sajmovi u listopadu / October fairs



Posebno su mi dragi sajmovi u listopadu
koji se održavaju u Puli...

Mnoge od Vas su sigurno čule za Handmade Fest.




Prilikom lanjske posjete sajmu
za oko su mi zapele kreacije kreativne udruge "Suncokret",
posebno kutije za čaj.
Imali su samo kutije s motivima lavande, koju volim,
no željela sam baš ružice...
U dogovoru s gospođom Hanom
ove je godine jedna napravljena samo za mene!
Prekrasna je i toliko uživam u njoj kada kuham čaj.
Gospođi Hani još jednom veliko hvala.
Njihov FB link možete otvoriti




Nisam mogla zaobići ni štand kreativne udruge "Mašlek".
Prekrasne teke s country motivima...




...sasvim su me očarale.




S uživanjem sam prepisala neke stare recepte
i dodala neke nove
koje sam na raznim papirićima čuvala na hrpi...



I ova udruga je na FBu




Na obrtničkom sajmu koji se održao prije Handmadea
naletjela sam na patchwork štand
"Cotton Decor" iz Rijeke
koji je uz svoje proizvode i kreacije
nudio i komplete različitih materijala za patchwork.
Mnogo prekrasnih stvari možete naći
ovdje

Kupila sam čak tri kompleta
a najviše mi se dopao onaj božićni.




Uz sve obaveze ipak sam uspjela biti malo kreativna.
Kako vrijeme doslovno leti, ja sam se već počela pripremati 
za opremanje stana u božićnom duhu...


Topli Vam jesenski pozdrav

Vaša Nostalgija




nedjelja, 14. listopada 2012.

Košarica i kukičanje / A basket and crocheting


Drage moje,
eto me opet nakon duljeg perioda.
Nije bilo planirano, 
jednostavno je tako ispalo...




Malo je uradaka bilo u spomenutom vremenskom periodu,
no uz televiziju, onako navečer,
uspijevala sam iskukičati poneki cvijetić, srce ili ružicu...



Upotrebljavala sam različite vrste i boje konca,
pa sve sortirano spremala u škartoce.
Na ovoj su slici cvjetići i srca pospremljeni po deset u svakom pakovanju.



Najviše volim konac bež boje.
To je boja koja tako dobro ide uz sve...







Bijeli cvijetići...







Ružica od bež pamučnog konca...








...kao i one od bijele vunice, meni najefektnije i najljepše...





Ukoliko Vam se sviđaju moje ružice, srca i cvjetići
rado ću primiti narudžbu i poslati poštom.
Kliknite na moju e-mail kućicu...




Od srca...



Vaša Nostalgia


nedjelja, 2. rujna 2012.

Domaći džem od jabuka / Homemade apple jam





Stablo jabuke u dvorištu našeg prijatelja 
izdašno je rodilo ove godine,
usprkos suši.




Najviše volim skuhati džem i činim to već više godina unazad.
Iako naporan, posao je to u kojem se krajnje guštam...
Jabuke ne gulim jer su prirodne i nisu prskane.
 Izrežem ih na veće komadiće, dodam klinčiće, šećer (uvijek to činim od oka),
i kuham na laganoj vatri jedno sat, sat i pol.
Po potrebi dodajem vode. 
Kora jabuke sama će se raskuhati i dati džemu gustoću 
jer je prirodan izvor pektina.
Na kraju umiješam nekoliko žlica maraskina i sok od jednog limuna.
Limun je prirodni konzervans i uz pravilan postupak spremanja u staklenke
džem se ne može pokvariti.
Staklenke i poklopce uvijek zagrijem u pećnici na 100 stupnjeva 
i u tako tople lijevam još vrući džem.


Nakon zatvaranja staklenki
na red dolazi izrada etiketa. 
U kompjuteru već imam lanjske etikete na kojima je potrebno samo izmjeniti datum
i sastojke (ukoliko s razlikuju).




Haljinice za staklenke također su od prošle godine.
One su vrlo lijepe i ako se naprave od različitih salveta izrezanih u krug.



Ovakve netretirane jabuke izvanredan su dekor.
Na nekima ostavim grančice s lišćem
koji još dodatno uljepšavaju prizor.


Ono što slikom ne mogu prenijeti
je miris jabuka u stanu, posebice dok se kuha džem...

Srdačan vam pozdrav i ugodna nedjelja!

Nostalgija







petak, 17. kolovoza 2012.

Šetnja starom gradskom jezgrom gradića Cresa / The small town of Cres - sightseeing




Bila sam presretna što mogu proći starom gradskom jezgrom
gradića Cresa
i njegovim starim, izlizanim, kamenim pločama kojima je popločen
a kojima su ljudi hodali vjekovima i vjekovima
prije mene...





Na prvi pogled gradić Cres jako podsjeća na staru gradsku jezgru Rovinja.
Pretpostavljam da je tomu tako jer su oba gradića 
u prošlosti pripadala Veneciji 
i to se u njihovoj arhitekturi zapaža.
Crešani su nakon pada Venecije 1797. uklonili venecijanskog lava s knjigom
s pročelja tornja s urom,
(knjiga je bila zatvorena  ako je Venecija bila u miru,
a otvorenom su je klesali ukoliko su ratovali u vrijeme stvaranja)
dok Rovinjani svoje lavove čuvaju...




Vidljiva je svijest da je važno sačuvati izvorni, starinski izgled grada.
Ulične svjetiljke nalik su starim fenjerima. 
Riva je, doduše popločena novim pločama i renovirana,
ali se dobro uklapa u ambijent.




Pohaban izgled fasada meni ima još veću dražest,
jednako kao i stara, drvena prozorska okna.




Uske uličice neodoljive su.




Umjesto neonske reklame,
znak za blizinu kafića napravljen je od stare, drvene bačve,
kao u doba gusara...




Mještani uspješno detaljima
doprinose starinskom izgledu svojega gradića,
te je njihov trud bez cijene...




Prekrasna suvenirnica...




Kreacije na vrhuncu...








...i bez bojazni da bi netko pokupio sve te prekrasne stare stvari.








Poneki detalji pobuđuju nelagodu...



...kao ova stara napuštena kuća...



...ili nalik na zatvor, rešetkom okovan prozor.




Ipak prevladavaju oku ugodniji detalji.

Restorani u skučenim uličicama...
Toliko šarma...




...na oglasnoj ploči meni, uz prekrsan buket lavande...





...romantični balkoni...




...prepuni cvijeća...




...pod urom...




 ...i pod zvonikom...





Prekrasan detalj na dan Velike Gospe...
Crkva Sv. Marije Sniježne je sagrađena u 15. stoljeću a zvonik u 18. stoljeću,
te su odvojeni jedan od drugog.










Podsjetnik na činjenicu koliko je gradić star...







Tu je i vaša grafička urednica,
opčinjena gradićem sa srednjovjekovnom dušom i njegovim detaljima...







Do Cresa se može trajektom iz Brestove,
kao i brodskim linijama.
Postoje organizirani izleti malim brodicama do plaža
do kojih se ne može autom, već samo pješice,
strmim kozjim stazama. 
Tako se možete naći na jednoj od najljepših na svijetu...



 Sv. Ivan...






...pod Lubenicama...




 Svjetla Lubenica noću vidim sa svog balkona...
Prva mi je stvar, nakon ustajanja u hladnim zimskim jutrima,
pogledati mjesto gdje trepere tri krijesnice
i u mislima prizvati sjećanja na ovo prekrasno mjesto.

Neprocijenjivo...







Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...