Dojmila me se priča iz prošlosti o životu svjetioničara na svjetionicima Atlantika.
Zahtjeva krajnju psihološku snagu. Provoditi sate usamljen već je teško samo po sebi, no
najveći je izazov preživjeti oluje kada su valovi enormni. Morate izdržati konstantno udaranje valova u svjetionik i urlikanje oceana koje valja stijene i kamenje naprijed-natrag po svojem dnu.
Kažu da je taj podmukli zvuk najteže izdržati . . .
I was touched by a story about lighthouse tenders on the Atlantic.
An immense psychological strength is required. Spending lonely hours is difficult enough, but the greatest challenge is to endure the stormy days, one after another, when you have to cope with the howling of the ocean and the thundering sound of rocks and stones being rolled up and down
along the seabed . . .
This sound is the most difficult to bear, they say . . .
Photo by: Rafael G. Riancho
Sjetila sam se te priče danas, uz staklene stijene na našem podkrovlju . . .
Škura, orkanska bura ne da fijuče, već grmi podmuklim, dubokim glasom i savija opasno stakla balkonskih vrata . . .
Ne mogu boraviti gore, pobjegla sam na kat niže, podnošljivije je . . .
Kako je malen čovjek pred snagom prirode . . .
(Za Iveta i Željka, naše svjetioničare)
I have recalled this story today, listening to the thundering sound of scura bora, a gale-force wind, well known in Croatia.
I cannot bear sitting by balcony windows which perilously sway . . .
What is a man compared to the force of nature . . .