Stablo jabuke u dvorištu našeg prijatelja
izdašno je rodilo ove godine,
usprkos suši.
Najviše volim skuhati džem i činim to već više godina unazad.
Iako naporan, posao je to u kojem se krajnje guštam...
Jabuke ne gulim jer su prirodne i nisu prskane.
Izrežem ih na veće komadiće, dodam klinčiće, šećer (uvijek to činim od oka),
i kuham na laganoj vatri jedno sat, sat i pol.
Po potrebi dodajem vode.
Kora jabuke sama će se raskuhati i dati džemu gustoću
jer je prirodan izvor pektina.
Na kraju umiješam nekoliko žlica maraskina i sok od jednog limuna.
Limun je prirodni konzervans i uz pravilan postupak spremanja u staklenke
džem se ne može pokvariti.
Staklenke i poklopce uvijek zagrijem u pećnici na 100 stupnjeva
i u tako tople lijevam još vrući džem.
Nakon zatvaranja staklenki
na red dolazi izrada etiketa.
U kompjuteru već imam lanjske etikete na kojima je potrebno samo izmjeniti datum
i sastojke (ukoliko s razlikuju).
Haljinice za staklenke također su od prošle godine.
One su vrlo lijepe i ako se naprave od različitih salveta izrezanih u krug.
Ovakve netretirane jabuke izvanredan su dekor.
Na nekima ostavim grančice s lišćem
koji još dodatno uljepšavaju prizor.
Ono što slikom ne mogu prenijeti
je miris jabuka u stanu, posebice dok se kuha džem...
Srdačan vam pozdrav i ugodna nedjelja!
Nostalgija
