petak, 20. srpnja 2012.

Heklana rožica / How to crochet a rose





Iz četvrtog mi je pokušaja uspjelo napraviti rožicu 
koja je puna,  reljefna i bogata,
 po mojoj mjeri . . .















Najprije sam napravila osnovni, početni cvijetić.
Tutorijal za njegovu izradu možete pronaći





S prednje sam strane 
istom tehnikom doheklala unutarnji, zatvoreni dio rožice,
a kasnije sam prema tutorijalu nastavila s izradom lančića 
sa stražnje strane i na njih nadograđivala latice.

Tutorijal za izradu rožice od više slojeva i latica
možete otvoriti

i




Nije mi bio cilj napraviti simetričnu i pravilnu rožicu,
već sam broj dvostrukih i trostrukih namotaja slagala bez pravila,
vodeći ipak računa da trostruki budu u sredini, dvostruki sa strane 
i jednostruki na krajevima latica.





Ovo je druga rožica koju sam napravila. Na njoj su vidljive neke greške.
Sastoji se od 4 sloja:
osnovni cvijetić,
sredina, 
prvi stražnji sloj i
drugi stražnji sloj




Ovako ona izgleda sa stražnje strane.









Zatim sam izradila rožicu s pet slojeva.
Bila sam mnogo zadovoljnija i njezina nepravilnost
nije me smetala.
No, bila je ponovo dosta plosnata 
i nedostajalo je visine i reljefa.








Ovo je njezina stražnja strana.








S ljubičastim sam koncem imala više sreće.
Konačno sam  dobila ono što sam željela.




Usporedite li poleđinu zadnje, ljubičaste rožice s poleđinom prethodne
bit će vam jasno zašto je dobila na reljefu i punoći.
Lančići koje nadograđujete sa stražnje strane
ne smiju biti predugi i treba ih smjestiti na donjem dijelu
prethodno isheklanih latica iz prethodnog sloja.









Obje rožice, treću i četvrtu, učinila sam od jednakog broja slojeva,
no ona ljubičasta mnogo je punija ali i manja u promjeru.




Onima koji se upuste u heklanje rožica
želim mnogo uspjeha!

Srdačno,

Nostalgia





srijeda, 18. srpnja 2012.

DIY torbica / DIY handbag



Ne mogu biti nimalo skromna
i ne priznati da su me preplavili osjećaji ushita, ponosa i zadovoljstva . . .




. . . kada sam jučer uvečer,
nakon čitavog popodneva provedenog u šivanju,
konačno okrenula torbicu na pravu stranu i zašila unutarnji otvor 
u podstavi torbice .
Zaista ponosna .

Poslužila sam se uputstvom iz Tildinog uskršnjeg tutorijala ,
no morala sam sama uvećati dimenzije torbice i ručkica .
Naime, njezina je torbica mnogo manja i namjenjena je čuvanju uskršnjih jaja .
Tutorijal se nalazi u knjizi
"Crafting Springtime Gifts",  na strani 64.

Na pročelje torbice dodala sam elastičnu čipku
koja mi je zadala ponešto muke jer mi se pomjerala prilikom šivanja .
Prišila sam je rukom na pročelje tkanine (profircala, kako je znala reći moja baka)
i tako je bilo puno lakše nastaviti posao.

Između pročelja i podstave umetnula sam sloj vateline
koji se lijepo stanjio nakon što sam ga preko podstave prepeglala .

Mislim da je važno, posebno za početnike,
birati čvrste materijale koji se ne rastežu u procesu rada .
U nedostatku drugih, ipak sam se uspjela nekako snaći .




Heklati ružice učim preko tutorijala na You Tube-u.
Ova je prva koju sam izradila .
Vjerujem da će one koje slijede biti još puno ljepše i punije, kakvima zapravo težim.

Topli vam ljetni pozdrav svima!




četvrtak, 12. srpnja 2012.

Jadranski smaragdi / Precious Adriatic islands


Unije



Kada smo prije nekoliko godina dobili gliser na poklon,
otvorio nam se čitav niz novih mogućnosti za prekrasne izlete preko Kvarnera . . .
Tada nam se činilo, a i danas jednako osjećamo,
da smo dobili najvrijedniju stvar, 
sve što si čovjek može poželjeti,
usprkos činjenici da postoje mnogo, mnogo bolja, veća i komfornija plovila.

Tako smo prošle godine tijekom ljetnih mjeseci dvaput otišli  na Unije,
prekrasan otočić smješten između istarske obale i otoka Lošinj.








Obično punom brzinom doplovimo do
Velih stijena.
Osjećaj je neopisiv.


























Mjestašce je dobilo ime po otoku.
Odiše mirom i tišinom. 
Posebno me oduševljavaju kućice koje su sve građene po istoj šemi na pročeljima,
tri prozora na katovima, 
a u potkrovlju jedan ili tri prozora.




Voda se dovodi brodom-cisternom.
Nekoliko je restorančića, kafića i jedna slastičarna.
Sve je prilično skuplje,
kako već na otocima i biva.




Naši su otoci sve lošije naseljeni.
Zabljesnu punim sjajem samo ljeti kada se manji broj odvažnih turista
uputi k njima.
Takvi gosti cijene kristalno čistu morsku vodu, mir i mogućnost totalnog opuštanja
najviše od svega.
Sretni su što su daleko od vreve i gužve poznatih turističkih destinacija.




 Pa, ako treba glasati,
osobno sam svakako ZA!





























































 Naš je gliser ove zime bio na suhom
a motor na generalki.
Nakon probne vožnje vidljiva je potreba 
za još nekoliko preinaka i manjih popravaka.



 Toplo se nadam da ćemo i ovog ljeta
zaploviti preko Kvarnera.




Na Unije se može i avionom jer postoji manji aerodrom.
No vjerujem da je to prilično skupo.

Postoji zato i katamaranska veza.










"Pa, doviđenja", rekli smo tada,
"do slijedeće godine!"





Iz naših usta u Božje uši.















Doviđenja Unijama, Malim i Velim stijenama!






Možda sam nekog i navela na razmišljanje . . .
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...