Meša Selimović moj je omiljeni pisac.
U predgovoru svojeg najpoznatijeg djela "Derviš i smrt" napisao je:
"Kad bih umio da napišem najljepšu knjigu na svijetu, posvetio bih je svojoj ženi Darki.
Ovako ću zasvagda ostati dužnik njenoj plemenitosti i ljubavi.
I sve što mogu, to je da sa zahvalnošću pomenem njeno ime na početku ove priče, koja, kao i sve druge,
govori o traženju sreće."
U svoj svojoj skromnosti jedan sam drugi njegov roman proglasila najljepšom knjigom na svijetu.
"Tvrđavu" sam čitala više puta, ne znam broj,
i uvijek nanovo uživala u toplini i emotivnosti njegovih riječi.
Radnju svoje priče smjestio je u 17. stoljeće. Pretpostavljam da je time želio izbjeći poveznicu s društvom u kojem je živio i stvarao. No ona se svojom univerzalnošću može smjestiti i u moderno doba i broj paralela koje možete povući pozamašan je.
Osobito je dirljiva ljubav između Ahmeta i Tijane, čija snaga prelazi sve prepreke i nedaće.
Na dan ljubavi darujem vam toplu preporuku da "Tvrđavu" svakako uzmete u ruke.
Na fotografiji su čestitke, koje smo surpug i ja dobili za naše vjenčanje, a koje ovako povezane, držim na noćnom ormariću.
Želim Vam svima sretno Valentinovo!
Želim Vam svima sretno Valentinovo!









