Šetnja starom gradskom jezgrom gradića Cresa / The small town of Cres - sightseeing

Bila sam presretna što mogu proći starom gradskom jezgrom

gradića Cresa

i njegovim starim, izlizanim, kamenim pločama kojima je popločen

a kojima su ljudi hodali vjekovima i vjekovima

prije mene...

Na prvi pogled gradić Cres jako podsjeća na staru gradsku jezgru Rovinja.

Pretpostavljam da je tomu tako jer su oba gradića 

u prošlosti pripadala Veneciji 

i to se u njihovoj arhitekturi zapaža.

Crešani su nakon pada Venecije 1797. uklonili venecijanskog lava s knjigom

s pročelja tornja s urom,

(knjiga je bila zatvorena  ako je Venecija bila u miru,

a otvorenom su je klesali ukoliko su ratovali u vrijeme stvaranja)

dok Rovinjani svoje lavove čuvaju...

Vidljiva je svijest da je važno sačuvati izvorni, starinski izgled grada.

Ulične svjetiljke nalik su starim fenjerima. 

Riva je, doduše popločena novim pločama i renovirana,

ali se dobro uklapa u ambijent.

Pohaban izgled fasada meni ima još veću dražest,

jednako kao i stara, drvena prozorska okna.

Uske uličice neodoljive su.

Umjesto neonske reklame,

znak za blizinu kafića napravljen je od stare, drvene bačve,

kao u doba gusara...

Mještani uspješno detaljima

doprinose starinskom izgledu svojega gradića,

te je njihov trud bez cijene...

Prekrasna suvenirnica...

Kreacije na vrhuncu...

...i bez bojazni da bi netko pokupio sve te prekrasne stare stvari.

Poneki detalji pobuđuju nelagodu...

...kao ova stara napuštena kuća...

...ili nalik na zatvor, rešetkom okovan prozor.

Ipak prevladavaju oku ugodniji detalji.

Restorani u skučenim uličicama...

Toliko šarma...

...na oglasnoj ploči meni, uz prekrsan buket lavande...

...romantični balkoni...

...prepuni cvijeća...

...pod urom...

 ...i pod zvonikom...

Prekrasan detalj na dan Velike Gospe...

Crkva Sv. Marije Sniježne je sagrađena u 15. stoljeću a zvonik u 18. stoljeću,

te su odvojeni jedan od drugog.

Podsjetnik na činjenicu koliko je gradić star...

Tu je i vaša grafička urednica,

opčinjena gradićem sa srednjovjekovnom dušom i njegovim detaljima...

Do Cresa se može trajektom iz Brestove,

kao i brodskim linijama.

Postoje organizirani izleti malim brodicama do plaža

do kojih se ne može autom, već samo pješice,

strmim kozjim stazama. 

Tako se možete naći na jednoj od najljepših na svijetu...

 Sv. Ivan...

...pod Lubenicama...

 Svjetla Lubenica noću vidim sa svog balkona...

Prva mi je stvar, nakon ustajanja u hladnim zimskim jutrima,

pogledati mjesto gdje trepere tri krijesnice

i u mislima prizvati sjećanja na ovo prekrasno mjesto.

Neprocijenjivo...

Heklana rožica / How to crochet a rose

Iz četvrtog mi je pokušaja uspjelo napraviti rožicu 

koja je puna,  reljefna i bogata,

 po mojoj mjeri . . .

Najprije sam napravila osnovni, početni cvijetić.

Tutorijal za njegovu izradu možete pronaći

ovdje

i 

ovdje

S prednje sam strane 

istom tehnikom doheklala unutarnji, zatvoreni dio rožice,

a kasnije sam prema tutorijalu nastavila s izradom lančića 

sa stražnje strane i na njih nadograđivala latice.

Tutorijal za izradu rožice od više slojeva i latica

možete otvoriti

ovdje

i

ovdje

Nije mi bio cilj napraviti simetričnu i pravilnu rožicu,

već sam broj dvostrukih i trostrukih namotaja slagala bez pravila,

vodeći ipak računa da trostruki budu u sredini, dvostruki sa strane 

i jednostruki na krajevima latica.

Ovo je druga rožica koju sam napravila. Na njoj su vidljive neke greške.

Sastoji se od 4 sloja:

osnovni cvijetić,

sredina, 

prvi stražnji sloj i

drugi stražnji sloj

Ovako ona izgleda sa stražnje strane.

Zatim sam izradila rožicu s pet slojeva.

Bila sam mnogo zadovoljnija i njezina nepravilnost

nije me smetala.

No, bila je ponovo dosta plosnata 

i nedostajalo je visine i reljefa.

Ovo je njezina stražnja strana.

S ljubičastim sam koncem imala više sreće.

Konačno sam  dobila ono što sam željela.

Usporedite li poleđinu zadnje, ljubičaste rožice s poleđinom prethodne

bit će vam jasno zašto je dobila na reljefu i punoći.

Lančići koje nadograđujete sa stražnje strane

ne smiju biti predugi i treba ih smjestiti na donjem dijelu

prethodno isheklanih latica iz prethodnog sloja.

Obje rožice, treću i četvrtu, učinila sam od jednakog broja slojeva,

no ona ljubičasta mnogo je punija ali i manja u promjeru.

Onima koji se upuste u heklanje rožica

želim mnogo uspjeha!

Srdačno,

Nostalgia

DIY torbica / DIY handbag

Ne mogu biti nimalo skromna

i ne priznati da su me preplavili osjećaji ushita, ponosa i zadovoljstva . . .

. . . kada sam jučer uvečer,

nakon čitavog popodneva provedenog u šivanju,

konačno okrenula torbicu na pravu stranu i zašila unutarnji otvor 

u podstavi torbice .

Zaista ponosna .

Poslužila sam se uputstvom iz Tildinog uskršnjeg tutorijala ,

no morala sam sama uvećati dimenzije torbice i ručkica .

Naime, njezina je torbica mnogo manja i namjenjena je čuvanju uskršnjih jaja .

Tutorijal se nalazi u knjizi

"Crafting Springtime Gifts",  na strani 64.

Na pročelje torbice dodala sam elastičnu čipku

koja mi je zadala ponešto muke jer mi se pomjerala prilikom šivanja .

Prišila sam je rukom na pročelje tkanine (profircala, kako je znala reći moja baka)

i tako je bilo puno lakše nastaviti posao.

Između pročelja i podstave umetnula sam sloj vateline

koji se lijepo stanjio nakon što sam ga preko podstave prepeglala .

Mislim da je važno, posebno za početnike,

birati čvrste materijale koji se ne rastežu u procesu rada .

U nedostatku drugih, ipak sam se uspjela nekako snaći .

Heklati ružice učim preko tutorijala na You Tube-u.

Ova je prva koju sam izradila .

Vjerujem da će one koje slijede biti još puno ljepše i punije, kakvima zapravo težim.

Topli vam ljetni pozdrav svima!

Jadranski smaragdi / Precious Adriatic islands

Unije

Kada smo prije nekoliko godina dobili gliser na poklon,

otvorio nam se čitav niz novih mogućnosti za prekrasne izlete preko Kvarnera . . .

Tada nam se činilo, a i danas jednako osjećamo,

da smo dobili najvrijedniju stvar, 

sve što si čovjek može poželjeti,

usprkos činjenici da postoje mnogo, mnogo bolja, veća i komfornija plovila.

Tako smo prošle godine tijekom ljetnih mjeseci dvaput otišli  na Unije,

prekrasan otočić smješten između istarske obale i otoka Lošinj.

Obično punom brzinom doplovimo do

Velih stijena.

Osjećaj je neopisiv.

Mjestašce je dobilo ime po otoku.

Odiše mirom i tišinom. 

Posebno me oduševljavaju kućice koje su sve građene po istoj šemi na pročeljima,

tri prozora na katovima, 

a u potkrovlju jedan ili tri prozora.

Voda se dovodi brodom-cisternom.

Nekoliko je restorančića, kafića i jedna slastičarna.

Sve je prilično skuplje,

kako već na otocima i biva.

Naši su otoci sve lošije naseljeni.

Zabljesnu punim sjajem samo ljeti kada se manji broj odvažnih turista

uputi k njima.

Takvi gosti cijene kristalno čistu morsku vodu, mir i mogućnost totalnog opuštanja

najviše od svega.

Sretni su što su daleko od vreve i gužve poznatih turističkih destinacija.

 Pa, ako treba glasati,

osobno sam svakako ZA!

 Naš je gliser ove zime bio na suhom

a motor na generalki.

Nakon probne vožnje vidljiva je potreba 

za još nekoliko preinaka i manjih popravaka.

 Toplo se nadam da ćemo i ovog ljeta

zaploviti preko Kvarnera.

Na Unije se može i avionom jer postoji manji aerodrom.

No vjerujem da je to prilično skupo.

Postoji zato i katamaranska veza.

"Pa, doviđenja", rekli smo tada,

"do slijedeće godine!"

Iz naših usta u Božje uši.

Doviđenja Unijama, Malim i Velim stijenama!

Možda sam nekog i navela na razmišljanje . . .